Psihoterapija

Tjelesna psihoterapija

Nekad ćete čuti da je tjelesna psihoterapija klasična psihoterapija u koju uključujemo tijelo – to bi bio tzv. top down pristup u kojem u terapiji krećemo od racionalnog dijela problema, od onoga čega smo svjesni te se polako spuštamo u tijelo, u ono što je ostalo još neosviješteno i neizraženo. Drugi pristup, tzv. bottom up, je onaj u kojem je tijelo samo po sebi centar iskustva: tjelesne senzacije i pokrete uzimamo kao dragocjenu i kompletnu informaciju iz koje će se pojaviti osjećaji, a zatim eventualno i zaključci ili uvidi. U terapijskom procesu se ta dva pristupa stalno izmjenjuju i nadopunjuju.

Prikaži više

Baza mog tjelesno-psihoterapijskog rada je Core Energetics, neorajhijanski pristup dr. Johna Pierrakosa koji paralelno radi na pet razina ljudskog bića:

  • Tijelo – kapacitet za užitak i povezanost s potrebama i senzacijama tijela
  • Osjećaji – kapacitet i za držanje i za ekspresiju emocija
  • Um – kapacitet za prepoznavanje vlastitih obrazaca te razumijevanje uzroka i posljedica vlastitog i tuđeg ponašanja
  • Volja – kapacitet da aktivno djelujemo i da pristupamo životu s pozitivnom namjerom
  • Duh – povezanost s onim što je veće od nas samih; ukorijenjenost u smislenosti vlastitog postojanja

Bez obzira s kojim ciljem došao u terapiju, svaki klijent donosi barem tri razine svog problema: mentalnu, osjećajnu i tjelesnu. Ako u terapiju dolazite npr. s problemom anksioznosti, to znači da dolazite s određenim stavovima, uvidima ili sjećanjima koja se tiču tog stanja; na osjećajnoj razini vjerojatno osjećate strah ili strepnju; no neizbježno dolazite i s tjelesnim simptomima koji bi kod anksioznosti mogli biti npr. ubrzani plitki dah, pojačano znojenje, problemi sa spavanjem ili probavom itd.

Činjenica je da je ljudsko biće kompleksna cjelina te da intervencija na bilo kojoj razini (novi uvid, ekspresija emocije ili pokret/dodir) neizbježno stvara promjenu na ostalim razinama te da te razine nisu hijerarhijski posložene, svaka je podjednako važna.

Dragocjenost tjelesne psihoterapije je u tome da naše tijelo pamti i iskustva koja je um zaboravio, kao i iskustva iz preverbalnog perioda koja je vrlo teško otvoriti klasičnom razgovornom terapijom. Iz tog razloga je tjelesna psihoterapija nezamjenjiva u radu s traumom – trauma je iskustvo koje ostaje u našem tijelu nakon susreta s nečim što nam je bilo previše. Razgovor o samom traumatskom događaju može pogoršati simptome traume i da bi se ta zadržana energija otpustila, potreban je svjestan rad s tijelom, precizno prilagođen svakom klijentu.

Zašto je uopće potrebno nešto raditi s tijelom koje je relativno zdravo? Jedna od postavki tjelesne psihoterapije je mišićno oklopljavanje – protektivni mehanizam koji je Wilhelm Reich definirao kao „zbroj svih kroničnih mišićnih napetosti koje je osoba razvila kao zaštitu od proboja emocija i senzacija, pogotovo anksioznosti, bijesa i seksualnog uzbuđenja.“ (Reich, 1936). Karakter osobe se manifestira kroz tipične obrasce ponašanja koji se na somatskoj razini vide kroz oblik i načine kretanje tijela – obrane koje vidimo u ponašanju osobe se u tijelu pojavljuju kao tipično mišićno oklopljavanje. Pokretanje i otvaranje segmenata mišićnog oklopa pokreće i otvara i ono zbog čega je dotični oklop nastao te osobu dovodi u stanje slobodnog protoka: stanje pojačane živosti, opuštenosti i užitka.

Rad s tijelom u okviru tjelesne psihoterapije podrazumijeva kombinaciju nekoliko tehnika:

  • Rad s osvještavanjem tijela (interocepcija i propriocepcija)
  • Otvaranje mišićnog oklopa kroz pokret u ležećem, sjedećem ili stajaćem položaju
  • Otvaranje mišićnog oklopa kroz dodir i kontakt
  • Rad s dahom
  • Rad s glasom

Napomena: U ovom trenutku ne primam nove klijente u terapiju.

 

Somatic Experiencing

Osnivač SE, dr. Peter Levine je kao zaljubljenik u prirodu primijetio da se sisavci koji slobodno žive u prirodi drugačije nose sa stresom od ljudi. Kako je moguće da su životinje koje su gotovo svakodnevno izložene smrtnim opasnostima u stanju vratiti se u stanje opuštenosti i sigurnosti, bez vidljivih tragova traume? Zašto slobodne životinje ne pate od čira na želucu, nesanice ili ovisnosti? To pitanje ga je dovelo do spoznaje da je ljudski autonomni živčani sustav evolucijski opremljen za nošenje s traumom, ali da je taj moćni mehanizam često neiskorišten zbog načina života koji živimo te da ostajemo zaglavljeni u obrascima bijega, borbe i zamrzavanja.

Prikaži više

U svakodnevici se riječ trauma često odnosi na događaj, npr. potres je trauma. No činjenica je da potres ne traumatizira svaku osobu koja ga je proživjela. Potres može biti traumatski događaj, ali trauma je reakcija našeg tijela, našeg živčanog sustava koji je ostao zaglavljen u tom trenutku potresa te ga možda iznova proživljava i godinama kasnije.SE nudi alate i vještine potrebne za oslobađanje i otpuštanje traumatske energije u tijelu kroz dovršavanje nedovršenih tjelesnih reakcija te ponovni povratak u zdravu ravnotežu, ne zahtijevajući pri tome od klijenta da ponovno proživljava, pa čak ni da ponovno prepriča, traumatično iskustvo.

U SE radu pomažemo klijentima da prate svoja tjelesna iskustva koristeći tehnike resursiranja, pendulacije i titracije.

  • Resursiranje je povezivanje s osjećajima sigurnosti, tjelesnim osjetom da je sad i ovdje sve OK. Većina ljudi zna što su okidači (triggeri) – sitnice koje u nama izazivaju osjećaj straha, nezadovoljstva ili ljutnje. U SE obraćamo pažnju i na tzv. glimmere: sitnice u nama i izvan nas koje izazivaju osjećaj umirenja, radosti i opuštenosti. Resursiranjem učimo živčani sustav klijenta da se navikne prepoznavati sigurnost u svojoj okolini, a ne samo prijetnju, što je tipično za traumatizirane osobe.
  • Pendulacija je prirodno kretanje između suprotnosti koje vidimo posvuda u prirodi. Na razini živčanog sustava, to je kapacitet da osjetimo stanja stresa i kontrakcije te se opet vratimo u mir i opuštenost – trauma značajno sužava taj kapacitet. Penduliranjem pomažemo osobi da razvije povjerenje u sposobnost svog živčanog sustava da se nosi s krajnostima različitih iskustava.
  • Titracija je načelo da klijentu nudimo najmanju moguću dozu koja funkcionira – manje je više, sporije je bolje. To znači da radimo isključivo s komadićima teških iskustava, često pauziramo kako bismo obratili dodatnu pažnju na tjelesne reakcije, bez velikih proboja i intenziteta, dajući tijelu priliku da metabolizira iskustvo i nađe izlaz iz traume.

Napomena: U ovom trenutku ne primam nove klijente u terapiju.

 

Ekspresivna art terapija

Za razliku od klasične terapije u kojoj postoji dijada terapeut-klijent, u EAT postoji trijada – klijent-art-terapeut u kojoj art proučavamo kao most između unutrašnjeg svijeta klijenta i teme koju donosi u terapiju.

Prikazivanjem vlastitih dilema i situacija kroz neverbalne medije, klijent uranja u svijet osobnog nesvjesnog. Započinje liminalni proces između svjesne kreacije i nesvjesne motivacije i inspiracije u pozadini, proces komunikacije kroz sva osjetila, u kojem je nemoguće unaprijed znati koji će biti krajnji rezultat.

Prikaži više

Ekspresivna art terapija (EAT) koju je razvio dr. Avi Goren-Bar je intermodalni psihoterapijski pristup koji se temelji na kreativnom izražavanju, jungijanskoj psihoanalizi, Gestaltu i teoriji objektnih odnosa.Carl Gustav Jung je govorio o tome da je najveći dio naše psihe nesvjestan i u njemu se nalazi sve što smo zaboravili ili potisnuli ili što nikad nije bilo u svijesti te naše nesvjesno komunicira s nama primarno kroz slike i simbole. Također je tvrdio da je instinkt za stvaranjem jedan od temeljnih instinkata uma. EAT polazi od nekoliko pretpostavki:

  • da ljudi mogu pozitivno utjecati na vlastito mentalno zdravlje koristeći imaginaciju, igru, pokret i ekspresiju
  • svatko može stvoriti art i taj proces je uvijek koristan za klijenta
  • umjetnički talent nije nužan jer je važan proces kreacije, a ne krajnji proizvod
  • naše nesvjesno u sebi već ima sve što nam treba da nađemo rješenje vlastitih dilema

Korištenje art terapije je posebno korisno djeci i mladima, osobama koje imaju poteškoća s verbaliziranjem ili interpretacijom vlastitih osjećaja, ljudima koji su zapeli u klasičnom psihoterapijskom procesu, ali i svakoj osobi zainteresiranoj za dublji rad na sebi.

Napomena: U ovom trenutku ne primam nove klijente u terapiju.